Postao sam vijest

Već u bolnici dočekali su me kolege novinari, fotoreporteri, snimatelji. Znao sam da ću biti prva vijest te večeri. Proživljavao sam ono što nekad proživljavaju i oni o kojima mi, novinari crne kronike, pišemo.

Što mi se dogodilo - bilo je prvo što sam pomislio kad sam došao k svijesti. Krv me oblila, susjed mi je držao glavu, a nakon nekoliko trenutaka uspio sam se pribrati. Nazvao sam kolegicu Martinu Smoljanec, dežurnu novinarku crne kronike na naš interni broj i rekao joj: „Martina, pretukli su me! Čekam hitnu!“

Tog trenutka postao sam vijest. Bilo je to 2. lipnja 2008. Ispred zgrade u kojoj stanujem, dok sam krenuo asfaltiranom stazom prema prednjoj strani zgrade zaskočila su me dvojica napadača. Tako su mi rekli susjedi.
Znam samo da sam osjetio snažan udarac u glavu. Vjerojatno sam već gubio svijest kada sam refleksno podigao lijevu ruku i njome blokirao drugi udarac u glavu. To mi je, rekli su mi kasnije neurokirurzi u bolnici, možda spasilo život.

Već u bolnici dočekali su me kolege novinari, fotoreporteri, snimatelji. Uz bolnička kolica uz mene je bio i Mladen Pleše, glavni urednik. Brifirao me je koga je sve zvao, tko je zvao raspitujući se za moje zdravlje. Znao sam da ću biti prva vijest te večeri i bilo mi je najbitnije da tog trenutka umirim mamu koja je bila na oporavku u Krapinskim toplicama nakon ugradnje umjetnog kuka. Proživljavao sam ono što nekad proživljavaju i oni o kojima mi, novinari crne kronike, pišemo. Pokušavao sam uvijek razumjeti zašto su odbijali dati izjave i stati ispred kamere nakon što su im se dogodile teške tragedije. Nekad smo znali biti netaktični, ali kako vrijeme prolazi i gomila se iskustvo očvrsneš na tragedije, ali u pristupu ljudima koji su doživjeli nesreću ponašaš se s više razumijevanja. I nastojiš to prenijeti sada već novim generacijama koji te možda ne razumiju, kao što ni ja nisam možda razumijevao svoje mentore prije 23 godine kad sam počinjao kao novinar crne kronike. Sada sa 47 godina života i tisuća izvještaja, reportaža, vijesti – našao sam se u ulozi žrtve. Koliko sam mogao nastojao sam izaći svim kolegama u susret. Po mišljenju liječnika čak i previše. Dan nakon što sam pretučen i nakon što su kroz moju bolničku sobu prolazile posjete kolega i snimateljskih ekipa, lekari su zabranili daljnje posjete i izjave. Nisam se vidio u ulozi zvijezde, već sam mislio da moram senzibilizirati javnost za ono što se novinarima događa.

Tri dana kasnije izišao sam iz bolnice i otada dvojica policajaca koji su uvijek uz mene, gdje god idem, moja je svakodnevica. Još uvijek sam pod stalnom policijskom zaštitom i ne znam koliko će to trajati. Ima i dobacivanja kolega kako sam sada zvijezda, nije to život kojeg sam htio i koji je za novinara normalan. A jesam li takvo što očekivao. Bilo je i prije rizičnih situacija, prijetnji, straha, odustajanja od nekih priča jer su bila takva vremena u kojima se mogla izgubiti glava.

Bilo je strahova, poklapanja ili daktanja u telefon, verbalnih prijetnji, prijetećih pisama. Ali, šest mjeseci ranije kad se plaćeni oglas s mojim imenom pojavio u rubrici među osmrtnicama bio je to prvi znak da bi moglo uslijediti nešto ozbiljno. Jer, tako se to radi na ovim prostorima. „Čitulje stigle i u Hrvatsku“, glasio je naslov portala nakon što je u prosincu prošle godine u novini, u kojoj sam proveo 18 godina, osvanuo plaćeni oglas obitelji ubijenog Davora Zečevića, kojeg sam spomenuo u emisiji „Otvoreno“. Spomenuo sam još neka ubojstva, pa dobio preko poznanika poruku da su neki ljudi koji se povezuju sa kriminalnim miljeom ljuti, kako razmišljaju da nešto poduzmu. Nisam tražio zaštitu, već samo istragu. Jer, samo sam radio svoj posao.

Činjenica je da su proteklih godina mnoge kolege bile hrabrije, ali nisu bili meta. Zašto baš mene i što je bio povod? To je ono što bih sada najviše želio znati, uz dakako imena naručitelja i počinitelja, koja samo mogu naslućivati. Policija navodno slaže mozaik, najavljuje razrješenje slučaja.

Ali, traume će ostati, a doći će i nove. Ako se to dogodi sljedeća će sigurno biti suočenje s licima nasilnika.

Dušan Miljuš, novinar zagrebačkog Jutarnjeg lista, već više od 20 godina piše o organizovanom kriminalu i mafiji. Brutalno je pretučen 02.06.2008. godine ispred svog stana